Prvo, potrebna je detekcija VOC i isparljivih materija. Analitičke metode kao što je plinska hromatografija mogu se koristiti za detekciju isparljivih organskih spojeva u emulziji, fokusirajući se na zaostale monomere, rastvarače i druge lako isparljive male molekule. Za emulzije koje neutraliziraju miris{2}}, također se može testirati isparavanje proizvoda pod određenim uvjetima. Upoređujući sadržaj VOC i nivoe oslobađanja različitih formulacija, može se proceniti njihov ekološki učinak. Tokom testiranja treba obratiti pažnju na sakupljanje uzoraka, zatvaranje i uslove skladištenja kako bi se sprečilo isparivanje uzorka pre testiranja, što bi moglo uticati na konačne rezultate.
Drugo, detekcija mirisa je neophodna. Miris je obično povezan sa zaostalim monomerima, niskim-molekularnim-supstancama i nekim aditivima u emulziji. Tokom testiranja, miris emulzije ili filma prevlake pripremljenog od nje može se proceniti pod određenim uslovima temperature, vlažnosti i zapremine uzorka. Procjenu ocjene mogu obaviti obučeni ocjenjivači ili je dopuniti profesionalnom opremom za analizu mirisa. U stvarnoj evaluaciji, potrebno je jedinstveno okruženje za testiranje i vrijeme evaluacije kako bi se izbjegle smetnje drugih mirisa u laboratorijskom okruženju.
Nadalje, zaostale monomere i druge štetne tvari u emulziji također treba otkriti. Za ekološki prihvatljive,{1}}neutralizirajuće emulzije koje se koriste u arhitektonskim premazima, testiranje na slobodni formaldehid, specifične štetne supstance i srodne ograničene supstance može se provesti na osnovu pozicioniranja proizvoda. Prekomjerni sadržaj zaostalog monomera ne samo da može dovesti do primjetnog mirisa, već i utjecati na stabilnost emulzije i performanse premaza. Zbog toga je tokom proizvodnje obično potrebno smanjiti zaostale monomere optimizacijom reakcije polimerizacije i naknadne -obrade, a testiranjem potvrditi da li proizvod ispunjava navedene zahtjeve.
Osim indikatora okoliša, potrebno je provesti i osnovno ispitivanje performansi emulzije. Uobičajene stavke uključuju izgled, sadržaj čvrste tvari, viskoznost, pH vrijednost, veličinu čestica, gustinu i stabilnost skladištenja. Emulzije koje su prihvatljive za okoliš,-neutrališu mirise, ne bi trebale žrtvovati osnovne karakteristike performansi kako bi se smanjile VOC i miris. Na primjer, ako je emulzija sklona razdvajanju, flokulaciji ili demulzifikaciji, bit će teško ispuniti stvarne zahtjeve primjene. Stoga je potrebno izvršiti skladištenje na visokim{5}}temperaturama,